Trg bana Josipa Jelačića je središnje mjesto grada Zagreba. Nastao je u podnožju dva naselja – Kaptola i Gradeca, uz izvor Manduševac. 1641. godine gradske su vlasi odredile da će se na tom mjestu održavati sajmovi, a današnje zgrade, koje okružuju glavni zagrebački trg, nastajale su od početka 19. stoljeća.

Na fasadama tih zgrada vidljivi su različiti graditeljski stilovi, od neostilova 19. stoljeća, bidermajera i secesije do moderne i postmoderne.

Trg je više puta mijenjao ime, a prvo ime je dobio po mađarskoj riječi za tridesetnicu (Harmica) jer se u početku na njemu trgovalo, a tridesetnica je označavala carinu koja se ubirala na robu.

1848. godine, za života bana Jelačića, trg je dobio svoje današnje ime. No, nakon Drugog svjetskog rata, trg je dobio ime Trg Republike, a staro ime, Trg bana Josipa Jelačića, dobio je ponovno 1990. godine.

Osim što je glavni zagrebački trg i što se na njemu održavaju središnja društvena događanja, stanovnici Zagreba se često sastaju na poznatim mjestima koja se nalaze na njemu, a to je „pod satom“ i „pod repom“.

Središnji dio trga, spomenik banu Josipu Jelačiću, djelo je austrijskog kipara Antona Fernkorna, a postavljen je 1866. godine. Uklonjen je 1947. godine, no nakon peticije građana, spomenik se vratio na banov rođendan 16. listopada 1990. godine. U originalnom postavu iz 19. stoljeća, spomenik je bio okrenut prema sjeveru, no od svog ponovnog postavljanja 1990. godine, spomenik gleda prema jugu.

Osim spomenika banu, jedan od najpoznatijih simbola ovog trga, a i cijelog Zagreba, je fontana Manduševac ispod koje se nalazi izvor koji je opskrbljivao Zagreb do kraja 19. stoljeća. Sudski spisi o progonima vještica spominju ovaj izvor kao njihovom sastajalište.

Manduševac se veže najpoznatija zagrebačka legenda o nastanku imena grada. Naime, jednog dana drevni je ban, umoran i žedan, na povratku iz bitke, rekao lijepoj djevojci Mandi da mu zagrabi vode s Manduševca, od čega je Zagreb dobio svoje današnje ime.