Izložba THE ACTION OF disAPPE ARING

U Galeriji Događanja Centra KNAP otvorit će se izložba THE ACTION OF disAPPE ARING autora Deyana Clementa. Izložba se može pogledati od 15. – 30. listopada 2020. godine, radnim danima od 17-21h.

Izložbu srpskog umjetnika mlađe generacije, čiji su radovi izlagani i izvođeni na internacionalnim izložbama i festivalima, a koji djeluje pod umjetničkim imenom Deyan Clement, karakterizira jednostavna, pročišćena i direktna poetika. Tri video rada komuniciraju simboličnom gestom i kretnjom, svedenim na esenciju u kojoj se prelama beznađe i svojevrsna sizifovska uzaludnost. Rad Departure_2017 nastao je iz, prema autorovim riječima, “osjećaja nemoći koji su proizašli iz diskriminacije i marginalizacije, te nemogućnosti promjene mjesta boravka.” Umjetnik, nogom vezan užetom za stup, poput zatvorenika sa zatvorskom kuglom oko noge, unatoč različitim gestama i strategijama ne uspijeva otići. Pored njega je kofer, uzaludni i neupotrebljivi simbol odlaska i promjene. U drugom videu (And so on…_2019), umjetnik premješta kamene blokove s jedne strane na drugu, svakim činom potvrđujući uzaludnost akcije. Akcija podsjeća na legendarne JNA vježbe premještanja cigli, treniranja uzaludnog strpljenja i izdržljivosti. No, u ovom slučaju ne postoji naredba sa više instance, radi se o čistom unutarnjem imperativu, repeticiji uzaludne geste, naporu, prkosu i upiranju prstom u besmisao. Oba su videa crno – bijela, što zajedno sa statičnim kadrom pridonosi ogoljenosti atmosfere. Gesta svjedoči o dubokoj egzistencijalističkoj usamljenosti, u duhu beckettovskog usavršavanja neuspjeha koji se u ovom slučaju temelji na nemogućnosti promjene, uzaludnosti akcije, zaglavljenosti u vremenu i prostoru. Treći video The Netheralands project_2018 nastaje, prema autorovim riječima, kao “skoro kriminalan ‘dokumentarac’, u kojem korištenjem aplikacije za putovanje pronalazim domaćine kod kojih tajno snimam.” Ti su kadrovi montirani zajedno sa snimkama performansa kojim autor opisuje trenutna stanja, a koja ponovo karakterizira direktna, melankolična, uzaludna gesta. Video završava kadrom iz Užica, u kojemu je umjetnik snimljen kroz prozor, kroz granje. Taj je kadar svojesvrtan citat sličnog kadra snimljenog u Rotterdamu, te se u njemu stvara poveznica, zatvara se krug kroz specifičnu prisutnost i atmosferu koju Clemet gradi i uspostavlja. Usputna, no vizualno dojmljiva zbivanja, sporadične primjedbe o humanosti i autentičnosti te prisutnost umjetnika čine dnevnik putovanja u kojemu umjetnik, iako dislociran, nastavlja nositi osobni teret, pounutrenu i uvijek prisutnu težinu egzistencije, koja je, prema riječima autora, postala dio identiteta i “bez kojega ne bi znao tko je.”

Josipa Bubaš