Trojica glazbenika mjesnog odbora Mašićeva

Danas vas vodimo u obilazak tri ulice mjesnog odbora Mašićeva koje su nazvane po trojici glazbenika.

Franjo Pokorni

Ulica Franje Pokornog nalazi se u sjeverozapadnom dijelu mjesnog odbora Mašićeva, a spaja na sjeveru Petrovu ulicu s kružnim tokom (Račićeva ulica, Rendićeva ulica i Mašićeva ulica) na jugu, dok ima dodirnu točku s Ulicom Adama Mandrovića.

Franjo Pokorni bio je hrvatski violinist, dirigent i skladatelj, a živio je u periodu 19. stoljeća. Učio je violinu u školi Hrvatskog glazbenog zavoda, a privatno i kompoziciju.

Na glazbenoj školi je djelovao kao nastavnik violine, dirigent i koralist katedrale, a 1850. godine utemeljio je građanski puhaći orkestar u Zagrebu.

Pokorni je bio pristaša ilirskog pokreta, no tek je djelomično uspio stvarati u narodnom duhu, a skladao je orkestralnu, glasovirsku, zborsku i scensku glazbu, te je autor i mnogobrojnih crkvenih djela.

Franjo Krežma

Krežmina ulica smještena je na sjevernom rubu mjesnog odbora Mašićeva, a spaja na sjeveru Petrovu ulicu s Karasovom ulicom na jugu.

Ulica je dobila ime po hrvatskom violinistu i skladatelju Franji Krežmi, rođenom 2. rujna 1862. godine.

Svijet je Krežmu upamtio kao nevjerovatno nadarenog mladića, vrsnog violinista i skladatelja, koji je svojim umjetničkim doprinosom i legendarnošću stao uz bok samom Paganiniju. Još kao dječak pokazao je velik interes za glazbu i u školskim je danima postao pravi violinski virtuoz.

Krežma je rano zavolio violinu, instrument koji mu je donio svjetsku slavu. Glazbu je učio najprije u Zagrebu kod Đure Eisenhuta, a poslije u Beču kod profesora Heizlera. U Bečki konzervatorij stupio je još kao devetogodišnjak, kao najmlađi student ovog konzervatorija ikad!

Studentske dane završio je na početku puberteta, s 13 godina. Nakon toga je započeo spektakularnu karijeru diljem Europe.

Već kao šesnaestogodišnjaka obožavala ga je koncertna publika u Rimu, Pragu, Veneciji, Genovi i Parizu. U dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u “Bilse orkestar wBilse orkestru”, koji je imao u Berlinu službeni naslov “Bilse’sche Kapelle” iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja Berlinska filharmonija.

Cijenili su ga brojni slavni umjetnici, poput Giuseppea Verdija i Franza Liszta (s potonjim je u jednoj prilici i svirao). Skladao je jednu simfoniju, nekoliko marševa i plesova za orkestar, te tri uvertire. Svi su se slagali kako će za života Krežma nadmašiti svog uzora, Paganinija.

Pavao Markovac

Markovčeva ulica je mala ulica smještena u sklopu mjesnog odbora Mašićeva, a spaja na sjeveru Rendićevu ulicu s Maksimirskom cestom na jugu.

Ulica je dobila ime po dr. Pavlu Markovc, hrvatskom muzikologu koji je promijenio prezime iz Ebespanger u Markovac (1923. godine). U Beču je studirao muzikologiju i kompoziociju, a doktorirao je muzikologiju.

Markovac je radio na zagrebačkom radiju i u tvornici gramofonskih ploča Edison Bell Penkala, a uređivao je i Glazbeni vjesnik u periodu od 1927. 1928. godine, i zajedno sa Z. Grgoševićem Muzičku reviju (1932).

U razdoblju 1927. do 1941. godine objavio je čak oko 600 članaka, studija, eseja, rasprava i kritika.

Dr. Pavao Markovac je prvi u Hrvatskoj pisao o glazbi s marksističkoga stajališta, a bio je i organizator radničkih amaterskih društava, zborovođa radničkoga pjevačkoga društva Sloboda i skladatelj (klavirska i zborska glazba).

Zbog društvene i političke angažiranosti ustaše su ga uhitili i strijeljali (1941). Markovčevi Izabrani članci i eseji objavljeni su 1957. godine (urednik A. Tomašek).

Fotografije: licegrada.media