Nakon burnog perioda 16. stoljeća koje je u Zagrebu i Hrvatskoj obilježen Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, u 17. se stoljeću pojavljuje nešto drugačije lice Zagreba. Pojavom novih gospodarskih prilika, na Kaptolu i Gradecu se počinje naveliko graditi, ali se i obnavljaju stare građevine.
Osim izgradnje zidanih kuća, plemićkih i građanskih, te obnove nekih građevina, a red su došle i gradske utvrde na čijim su temeljima, na nekim mjestima, građeni drugi objekti. Tako su na dijelu gradskih utvrda građeni samostani kapucina, isusovaca i opatica klarisa. Obrambeni zid tadašnjeg Gradeca bio je karakterističan element tadašnjeg Zagreba i njegovog izgleda.

Izgradnjom objekata na temeljima zidina, pa i postupno iznajmljivanje privatnim osobama, nagovještavaju njihovo postupno napuštanje koje će se ostvariti tijekom narednih stoljeća.
U 17. stoljeću gradske su utvrde upotpunjavale sliku romantičnog izgleda tadašnjeg Zagreba. Svi koji su išli u smjeru grada, ispred sebe su imali prizor visokog brežuljka na kojem je stajao stari grad okružen zidovima i kulama, ali i tornjevima. U grad se ulazilo djelomično i preko pokretnih mostova, što je svakako bio zanimljiv prizor.
Kod svakih vrata dizala se po jedna jaka četverokutna kula za gradsku stražu, a u samom zidu, kao i oko čitavog grada, bilo ih je i više. Pred svim vratima, na vanjskoj strani na određenoj udaljenosti od zida, stajala je još jedna manja drvena kula, zvana habernik po turskoj riječi haber (u prijevodu, obavijestiti, izvijestiti). U habernicima su bili stražari čija je dužnost bila da gradske stražare obavijeste o kretanjima neprijateljima i potencijalnoj opasnosti (to su činili trubom, zvoncem, a kasnije i pucnjem iz puške).

S vanjske strane Gradeca, gdje je to dopuštao teren, nalazili su se opkopi, pa red većim vratima, iskopane su i duboke, pleterom i stupovima učvršene, jame. Sve u svrhu otežavanja pristupa neprijateljima. Preko jama su se nalazili mostovi koji su se, uz pomoć jakih lanaca, mogli podignuti.
Dodatni ugođaj svakako je bio noćima kada bi tzv. noćobdije šetali gradom i osvjetljavali ga fenjerom upozoravajući stare purgere da ugase vatre na svojim ognjištima kako ne bi došlo požara koji su tada bili česti, a koji su mogli biti pogubni za cijeli grad.